5. ČOVEK ŽIVI I ODLUČUJE O BUDUĆNOSTI SVOJE OKOLINE

5.12. Zanimljivosti

Fotosinteza proizvodi zvuk!

Mehurići kiseonika nastali u procesu fotosinteza biljaka pod vodom proizvode zvuk 
Jim Conrad/Wikimedia Commons (Public Domain)

Biljke pod vodom, kao i biljke na kopnu, proizvode kiseonik u procesu fotosinteze. Biljke na kopnu ga ispuštaju u atmosferu, a biljke koje su pod vodom proizvedeni kiseonik u obliku mehurića šalju ka površini. Istraživanja su pokazala da se pri odvajanju mehurića kiseonika od algi može čuti jedinstven zvuk „ping“.

Zašto je ovo otkriće značajno?

Naučnici bi osluškivanjem zvuka fotosinteze mogli pratiti zdravlje ekosistema okeana.

Kako?

Istraživanja su pokazala da je intenzitet zvuka „ping“ u direktnoj vezi sa količinom vodenih biljaka*.

*Biljke koje su se prilagodile životu u vodenim sredinama.

U bestežinskom stanju u svemiru procvetao prvi svet!

Na Međunarodnoj svemirskoj stanici su 2016. godine astronauti uspeli su da uzgaje cvet, narandžastu ciniju. Na svemirskoj stanici je bio instaliran vegi sistem, koji je pomogao astronautima da posade biljke i dobiju informacije o mogućnostima gajenja povrća u svemiru.

Prvi cvet, cinija na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
NASA/ Wikimedia Commons (Public Domain)
Biljke na Međunarodnoj svemirkoj stanici
NASA/Wikimedia Commons (Public Domain)

Biljka stvorila svoj sopstveni ekosistem!

Pokušajte da napravite  sličnu baštu u boci. Koristite upustva
Fotografisao Mladen Franko

Jedan baštovan iz Velike Britanije je pre više od 50 godina posadio biljku u zatvorenoj boci. Ova biljka je još uvek živa zahvaljujući ekosistemu koji je razvila.

A ko je zaliva?

Koren biljke apsorbuje vodu, a zatim je u procesu fotosinteze biljka ispušta u bocu. Ambijentalna vlaga stvara kapljice vode koje teku niz zidove boce, te ih koren biljke ponovo apsorbuje. Dakle, u boci voda funkcioniše u zatvorenom krugu.

Tajna biljke plavih listova

Begonija sa plavim listovima (Begonia pavonina)
Clivid/flickr (CC BY-ND 2.0)

Da li ste znali da u džunglama Malezije postoji biljka sa listovima koji su potpuno plavi, a u njima se ipak odvija proces fotosinteze? Kako?

Biljka sa potpuno plavim listovima naziva se paunova begonija (Begonia Pavonina) i pronađena je duboko u senci prašuma. Ova biljka je evoluirala tako da maksimalno iskoristi ograničenu svetlost u šumi. U listovima se nalazi struktura slična fotonskom kristalu, tačnije, te strukture su u hloroplastu biljke, u mestu gde se odvija proces fotosinteze. Struktura je takva da reflektuje plavu svetlost, zbog čega vidimo listove biljke kao plave.

Sem toga, struktura ovih kristala je takva da filtrira svetlost na jedinstven način. Ovi kristali usporavaju prolazak i omogućavaju biljci da bolje apsorbuje zelenu i crvenu svetlost. Na ovaj način se povećava fotosinteza.

Krila kod nekih leptira imaju fotonične kristale
Fotografisao Mladen Franko

Šta su to fotonični kristali?

Fotonični kristali su periodične nanostrukture koje u interakciji sa svetlošću ispoljavaju različite optičke fenomene. Tako, na primer, reflektovani svetlosni zraci sa pojedinačnih elemenata kristala stupaju u interakciju jedan sa drugim i time pojačavaju odbijanje određenih talasnih dužina. Fotonični kristali se javljaju u prirodi.

Znate li zbog čega kameleon menja boju?

Baš zbog fotoničnih kristala smeštenih ispod pigmentskih ćelija. Njihovim pomerenjem menja se način odbijanja svetlosti

Da li znate kako je okončano ledeno doba na Zemlji?

Glečer Neko Harbor, Antarktik,
Glečeri predstavljaju ostatke poslednjeg ledenog doba
Jerzy Strzelecki//Wikimedia Commons (CC BY 3.0)

Oslobađanje ugljen-dioksida iz dubine okeana dovelo je do porasta temperature i tako se završilo poslednje ledeno doba*.

 *Ledeno doba – vreme kada je veći deo Zemlje bio pod ledom. Poslednje ledeno doba se završilo pre oko 10.000 godina pre nove ere.

Kako smo to saznali?

Istraživanjem drevnih morskih organizama koji su pre više hiljada godina živeli na površini okeana.

Ova istraživanja su potvrdila da promene ugljen-dioksida u atmosferi između ledenih doba i toplijih razdoblja zavise od promena količina ugljenika koji je uskladišten na dnu okeana.

Saznajmo kako dolazi do ledenih doba:

Da li ste čuli da priroda pretvara ugljen-dioksid u kamen? 

Kroz stenu prolaze vene belih minerala ugljenika. 
Katie Pratt, Deep Carbon Observatory/Wikimedia Commons (CC BY-SA 2.5)

Stene u Omaru su veoma posebne! One su uklonile ugljen-dioksid iz vazduha i pretvorile ga u kamen. Uspele su da milijardu tona ugljen-dioksida pretvore u kamen.

Naučnici su utvrdili kako je prirodi pošlo za rukom da učini nešto tako. Ovaj proces naučnici nazivaju mineralizacija ugljen-dioksida.

Zašto je bitno bilo saznati kako je do toga došlo?

Poznavanje procesa prirodne mineralizacije unosa ugljen-dioksida iz atmosfere da bi se formirali čvrsti karbonatni minerali omogućava da se osmisliti jeftin način da se u kamenu „zarobi“ ugljen-dioksid izpušten posle industrijske revolucije.

Priroda je uspela da zarobi ugljen-dioksid u stenama.

Da li ćemo i mi uspeti da nađemo jeftin i efikasan put za njegovo zarobljavanje?

Škola i drveće.

Na Filipinima zakon predviđa da učenici i studenti moraju da zasade najmanje 10 stabala da bi završili osnovnu i srednju školu te fakultet.

Koliko će se na taj način godišnje stabala zasaditi?

To bi značilo da se godišnje zasadi najmanje 175 miliona stabala (u jednoj godini završio oko 12 miliona učenika osnovnu školu, oko 5 miliona srednju i 500 hiljada studenata diplomira).

Da li možete da zamislite koliko će sva ta stabla pomoći apsorpciji ugljen-dioksida iz atmosfere!

Zemlja bez ljudi. Da li bi bez ljudi Zemlja bila ekološki uravnotežena?

Planeta Zemlja će i bez ljudi imati „stresove“ u životnoj sredini poput velikih erupcija vulkana, udara asteroida, evolucija novih vrsta, koje menjaju ravnotežu života, itd. Kako to znamo? Ovo što smo naveli se dešavalo i pre pojave čoveka na Zemlji.

Pojava čoveka na Zemlji dovodi do novih poremećaja u ekološkoj neravnoteži. Jedno od njih je globalno zagrevanje – rezultat delovanja čoveka.

Najveći cvet na planeti Zemlji

„Cvet čudovište“ (Rafflesia arnoldii)
Maizal Chaniago//Wikimedia Commons (CC BY-SA 4.0)

U prašumama Indonezije raste „cvet čudovište“, Raflezija (Rafflesia arnoldii). Prečnik ovog cveta može dostići veličinu i do 1,5 m. Ovaj cvet nije nimalo lak! Njegova težina može iznositi i do 11 kg. To je najveći pojedinačni cvet na svetu. Ono što ovaj cvet čini posebnim jeste da njegova biljka nema ni koren ni lišće, a da bi živela, hrani se biljkom domaćinom (koren drveća). Može da se vidi tek kad procveta. A tada ispušta gadan miris kako bi privukla insekte da je opraše. Cvet traje samo jednu nedelju.

Rafflesia arnoldii — najveći cvet na Zemlji:

Najmanjii cvet na planeti Zemlji

Volfija (Wolffia globosa), najmanji cvet na svetu 
Christian Fischer/Wikipedia (CC BY-SA 3.0)

Najmanji cvet na svetu je cvet biljke Volfija (Wolffia globosa) iz Australije. On nije veći od glave čiode, velik je samo oko 0.7–1 mm. Cvetovi su toliko mali da na vrh prsta (prema nekim procenama) stane oko 5000 cvetova. Da biste ga videli, morate koristiti lupu (bikonveksnu sočivo).

Cvet volfije sastoji se od jednog tučka i prašnika. Cvet volfije ima težinu kao dva zrna soli.

Ovaj svet od davnina poznaju stanovnici Azije i koriste ga kao hranu. U cvetu ima isto toliko proteina kao i u zrnu soje (40 %).

Da li postoji na svetu država u kojoj se apsorbuje više CO2 nego to emituje?

Postoji jedna zemlja na svetu koja apsorbuje više ugljen-dioksida nego što ga emituje. To je Butan, zemlja u Južnoj Aziji, u kojoj živi oko 800.000 stanovnika.

U ustavu ove zemlje je zapisano da najmanje 60% ukupne površine zemlje mora biti pokriveno šumama. Sada je 72% zemlje pokriveno šumom.

Zato i nije čudo što se tamo sakupi više gasova staklene bašte nego što se emituje. Tome doprinosi i činjenica da je Butan relativno nerazvijena zemlja (većina ljudi radi u poljoprivredi i šumarstvu). Poređenja radi, Luksemburg, država u Zapadnoj Evropi, sa manjim brojem stanovnika (oko 600.000) emituje četiri puta više ugljen-dioksida od Butana.

Grad Trongsa u Butanu
Gerd Eichmann/Wikimedia Commons(CC BY-SA 4.0)

Primer brige stanovništva o okolini

Postoje lepi primeri brige stanovništva za okolinu u kojoj žive. Jedan od lepih primera je Madeira, portugalsko ostrvo u Atlanskom okeanu. To je ostrvo s kojeg dolazi veliki fudbaler Ronaldo. Ostrvo je od najbližeg kopna udaljeno udaljeno oko 600 km (obala Maroka, Afrika). Do danas su na ovom ostrvu sačuvana staništa u istom obliku kakav su imala pre 2 miliona godina.

Tamošnji stanovnici proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora — vode i vetra. Dakle, ne zagađuju vazduh koristeći termoelektrane. Najveće zagađenje dolazi iz drumskog saobraćaja zbog upotrebe fosilnih goriva. Ostrvo je u poslednje vreme usmereno ka turizmu. Važno je da, za razliku od nas koji se bavimo turizmom, stanovnici Madeire 80% otpada recikliraju tako da samo 20% odvoze na druga ostrva. Uprkos tome, ostrvo je i dalje usmereno na poljoprivredu i ekološki uzgoj hrane.

Oni se nalaze toliko daleko od kopna da su jednostavno prinuđeni da se brinu o svojoj okolini. Tamo nije moguće baciti kesicu čipsa, papirić od peciva bilo gde, kao što mi najčešće radimo. Nebriga bi ih dovela do uništenja. Mladi su usmereni na čuvanje okoline i naravno na fudbal.

 Na ostrvu je vidljiva fina biljna „paučina“ na drveću, a koja je karakteristična za relativno čistu atmosferu.

Nadamo se da će u godinama koje slede tako i ostati.

Madeira
Fotografisao Mladen Franko
Madeira
Fotografisao Mladen Franko

Budućnost Zemlje bez čoveka na njoj?

Šta bi to značilo za planetu Zemlju?

Ljudi su nestali sa planete Zemlje.

Kakav bi to bio svet bez ljudi?

Da li bi to uopšte bio svet?

Prošlo je više od 35 godina od Černobilske katatrofe, koja se dogodila 26. aprila 1986. Nakon katastrofe je svako naselje u prečniku od 30 kilometara od elektrane evakuisano, a posledično i napušteno. Tamo više ne žive ljudi, ta oblast je postala carstvo životinja.

Sav taj čudesan svet oko nas, da li mi znamo da ga čuvamo?

NAUČIMO

License

Icon for the Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License

UPOZNAJMO SVET I NAČINIMO GA BOLJIM ZA ŽIVOT Copyright © 2024 by University of Nova Gorica Press is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License, except where otherwise noted.

Share This Book